Sunday, June 23, 2013

Audio fajlovi vs. MIDI

U radu sa muzičkim softverom susrešćete se sa dva tipa fajlova- audio fajlovi (.wav, .flac, .mp3, .ogg...) koji su uglavnom produkt snimanja analognih instrumenata (mada ima izuzetaka, kao što ću pomenuti) i MIDI fajlovi (.midi, eventualno neki drugi "score" formati, kao što su .flc u FLu) koji se sreću u radu sa digitalnim instrumentima. Bez obzira na žanr, na ovaj ili onaj način ćete ih korisiti. Svaki od njih ima svoje prednosti i svoje mane, a ovde ću ukratko prikazati i jedan i drugi tip fajlova. I napomena! Bilo da ste metalac, ljubitelj psy-trancea ili akustičnog roka, susretaćete se i sa jednim i sa drugim tipom traka. Da počnemo. :)

Audio fajlovi

Standardan prikaz audio trake u vidu waveform-a. Kao što se i iz prikaza vidi, mogućnost manipulacije trakom zavisi od mogućnosti zumiranja u softveru koji koristite, ali i to je samo načelno. u praksi, manipulacije su često dugotrajne mukotrpne, a ponekad čak i nemoguće. Ipak, sitzne nesavršenosti često mogu dati "dušu" vašoj pesmi.


Analogno snimane trake će uvek biti u nekom audio formatu, obično će to biti .wav sa softverom o kom govorim ovde (dakle, Cubase, Reason i Fruity Loops). Naravno, imate i mp3 opciju koju veoma ne preporučujem za rad, sem za izvoz finalne, završene pesme, a i tada, ekstremno je bitno da zadržite i wav fajl. To je bitno iz razloga što je wav lossless format (zato su nekompresovani wav fajlovi veoma veliki), naspram mp3-a koji je lossy. Šta znači ova razlika? Znači da .wav fajl možete bezbroj puta exportovati i importovati, i on neće gubiti kvalitet. S druge strane, mp3 je kao fotokopija fotokopije- svaka kopija gubi malo na kvalitetu, što će u preciznom radu na produkciji i masteru postati očigledan problem.
Ali, vratimo se na audio fajlove generalno. Dakle, sve što snimate preko mikrofona (vokal, ozvučeni bubnjevi ili akustična gitara, ozvučeno pojačalo za bas ili električnu) i svi instrumenti koji daju svoj zvuk, a snimaju se direktno kroz miksetu (električna gitara, analogni synthovi). Rezučtat ovog snimanja biće uvek audio traka, analogno snimljena, a njen kvalitet zavisiće uglavnom od opreme koju ste koristili i vaše veštine na instrumentu koji ste koristili. Dakle, tipičan fajl na kom je muzika izgrađena. Dobijete reprezentaciju onoga što ste svirali i modifikacije tog fajla mogu biti i najčešće jesu dugotrajne, mukotrpne, a bez odgovarajućeg softvera, često i nemoguće. Naravno, prilikom obrade, ne mislim na ekvilajzer, različite efekte (distorzija, reverb, delay), već na popravljanje ukoliko ste promašili ton, ispali iz ritma, svirali/pevali različite deonice različitim intenzitetom. Ni jedna od ovih grešaka, posebno sa savremenim napretkom softvera, nije nemoguća za ispraviti, i o nekim od popravki govoriću kasnije, kada završim sa pretstavljanjem osnova. Ukratko, u audio fajlu nemate mogućnost preciznog manipulisanja delovima trake. Na audio fajlovima, često ćete se susretati sa neželjenim šumom, a ukoliko nemate dobre kablove i priključke, čak i sa prekidima, krckanjima i drugim smetnjama koje nikako ne želite u vašoj pesmi. Preciznost manipulacije zavisi od procenta zumiranja softvera koji koristite, a ukoliko snimate traku na kojoj se tonovi preklapaju (više od jedne žice na gitari ili dirke na klavijaturama), manipulacija je dodatno otežana jer bez mnogo rada u specijalizovanom softveru (Melodyne ima opciju za razbijanje akorda i nije savršena jer je to proces koji je gotovo nemoguć na audio traci), jer ne možete odvojiti jedan ton od drugog.

Nekad, rađe nego da snimaju zvuk gitare direktno kroz procesor, ili čisto u kompjuter, muzičari ozvučuju pojačala kako bi uhvatili specifičan ton određenog pojačala, ali i postavku mikrofona koja može dati dramatično različite zvukove istog pojačala. Upotreba različitih ozvučenja je još jedan način ispoljavanja kreativnosti pri radu sa klasičnim audio trakama i analognim snimanjem.


Ipak, audio trake imaju i svojih prednosti. U žanrovima u kojima su akustični ili žičani instrumenti dominantni nosioci kompozicije, upravo nesavršenosti i ljudskost analognog snimanja stvaraju atmosferu i daju toplinu koja je potrebna da pesma oživi. Zapamtite, u muzici nema fiksnih pravila. Ukoliko će vaša solaža uz šum lošeg kabla i bez DI boxa doprineti da pesma oživi- uradite to. :)
Sem snimanja, sa audio trakama ćete se susretati i u kasnijim fazama rada na pesmi (produkcija, master), uglavnom ćete sve digitalne instrumente izvesti kao audio trake, prvenstveno radi smanjenja napora CPUa (kompjuteru je daleko lakše da pušta 20 audio traka odjednom nego 3 ili 4 zahtevna digitalna instrumenta- izuzetak je Reason koji je prilično ograničen u radu sa analognim trakama, ali zbog prirode svojih digitalnih instrumenata, to ne pretstavlja problem, bar što se tiče CPUa).

MIDI

Prikaz Piano Roll-a iz Reason-a. Kao što vidite, midi sekvenca prijazuje redosled i vrednosti nota, kao i glasnoću svakog pojedinačnog tona (vertikalne linije u donjem delu ekrana). Odmah sa prikaza primećujete hiruršku preciznost midi sekvenci i veoma laku i savršeno preciznu manipulaciju.


Kao što smo videli, audio fajlovi se javljaju uglavnom povezani sa analognim instrumentima. MIDI fajlovi s druge strane su uglavnom povezani sa digitalnim instrumentima (uz izuzetak MIDI kontrolera koji "vuku" analogne synthove koji nemaju svoje dirke, recimo Access Virus. Ovde ću se skoncentrisati na upotrebu MIDI kontrolera u digitalnom svetu). MIDI fajlovi su zapravo način za snimanje sekvenci. Pod sekvencom podrazumevam veoma širok spektar stvari koje snima- redosled nota, "vrednost" nota (dakle, koja je nota), jačinu svake pojedinačne note, druge eventualne modulacije i automatizacije (promene glasnoće kanala, rezonance, frekvence, "bendovi"- bend, engleska reč za saviti, zvuk kada not sklizne s jednog tona na drugi), sve zavisi šta vaš DAW, konkretni digitalni instrument i kontroler podržavaju od funkcija. Dakle, možemo MIDI fajlove posmatrati kao neku vrstu šeme koju naš DAW čita i po kojoj aktivira digitalni instrument kojoj je određena midi-linija posvećena.

Access Virus C, jedan od poznatih analognih synth-ova koji zahtevaju midi klavijature.

Primera radi, u tutorialu iz prethodnog posta (osnove osnova- FL), ono što smo zapravo radili u Piano Rollu FLa jeste stvaranje midi sekvence koja je rekla programu koji instrument kada i kako treba da "svira". Mada smo tu koristili samo neke od potencijala midi sekvenci (redosled nota i vrednost), on pruža uvid u osnovni mehanizam rada. U tom tutorialu, pretpostavio sam da nemaju svi midi kontroler (midi klavijature), tako da sam tu prikazao ručan unos podataka. Druga opcija, ukoliko neko ima klavijature, jeste da jednostavno snimi sve što smo programirali ručno.
MIDI fajl ima jednu osnovnu prednost nad audio fajlom- ekstremno je jednostavan za manipulaciju. Ukoliko snimate mreko midi klavijatura, svako ispadanje iz ritma, omašku tona ili bilo koju drugu grešku možete rešiti veoma jednostavno, kroz nekoliko klikova. Recimo, ukoliko na klavijaturama želite da odsvirate C akord, i slučajno, razmišljajući o nečemu drugom, odsvirate C-mol (oznake na engleskom s kojima ćete se sretati u programima su C-major i C-minor), sve što morate da uradite jeste da u Piano Roll-u kliknete na ton D# i pomerite ga na E. Većina softvera takođe nudi i opciju "quantize" koja će potpuno neritmično odsviranu traku sa samo jednim klikom pretvoriti u savršeno preciznu po zadatim parametrima.

ReFx Nexus 2, jedan od najboljih savremenih digitalnih synthova kog koriste mnogi profesionalci različitih žanrova,  zbog njegove "hibridne" prirode- kombinovanja semplova i klasičnih sintisajzerskih modifikacija zvuka.


Ipak, ova najveća prednost MIDIa jeste, istovremeno, i ono što mu se najviše zamera. Upotreba digitalnih instrumenata, posebno za simulaciju žičanih instrumenata, ponekad i klavira, često može rezultirati "veštačkom, hladnom" melodijom, bez obzira na kvalitet digitalnog instrumenta koji koristite. Zbog toga, i rad na kvalitetnim midi trakama može biti jednako dugotrajan i mukotrpan jer podešavanje svakog ili bar velikog broja parametara (dinamika- razlika u glasnoći pojedinačnih nota, sitne nesavršenosti postignute automatizacijom vibracije ili benda) može dovesti do melodije koja će imati "dušu" analogno snimljene trake.

Dakle, u finalnom poređenju, sa audio trakama imate večnu borbu sa šumom, problem teško ispravljivih nesavršenosti i ogroman procenat uticaja ljudskog faktora, ali zato ukoliko uspete da se izborite sa svim ovim problemima, dobijate dinamičnu, izražajnu traku koja može dati ono što je vašoj pesmi potrebno da pogađa slušaoca u centar. Audio trake su trake u pravom smislu te reči- one su fajl zvuka koji imate kao jednu celinu. S druge strane, imate MIDI sekvence koje su hirurški precizne, omogućavaju gotovo stopostotno ispravljanje ljudskog faktora i odsustvo šuma kako pokreću digitalne instrumente. Ipak, upravo ta preciznost može stvoriti hladne i veštačke trake koje pored svih ideja i uloženog truda mogu ostaviti daleko slabiji utisak. Zato, i sa MIDI fajlovima, neophodan je predan rad na automatizaciji i "humanizaciji" traka. Nasuprot monolitnim audio fajlovima, midi fajlovi su zapravo sekvence, šeme vrednosti i menjanja niza različitih vrednosti i parametara koje pokreću digitalne instrumente.  Na kraju, sve se svodi na dinamiku. Ona je ona koja će načiniti da sve trake ožive.
Ipak, dosta toga zavisi i od žanra. Hirurška preciznost često jeste nosilac mnogih žanrova, posebno elektronskih dance žanrova (Trance, Techno), pa čak i neki eksperimentalni se veoma oslanjaju na nju, poput IDMa ili Glitcha koji često koriste note i pauze u vrednosti 32ina ili 64ina na brzom tempu što čovek gotovo ne može ni odsvirati. Negde, upravo taj precizan kompjuterski zvuk stvara traženi izraz, a negde, kao recimo u Anthem Tranceu (čuo sam i naziv Epic Trance), upotreba sinkopa, recimo, ili prelaza i oscilacija glasnoće stvaraju veoma "mekanu" šemu koja daje toplinu inače preciznim otkucajima.

Ričard Barbieri, klavijaturista progressive/alternative rock benda Porcupine Tree koji na sceni i u studiju koristi, između ostalog, Reason, i oslanja se na midi kontrolere i midi fajlove. Porcupine Tree su jedan od meni najdražih primera divne sinergije audio fajlova i midi fajlova, analognog i digitalnog zvuka.


S druge strane, teško bi bilo zamisliti solaže Pink Floyda koje su isprogramirane perfektno, da ne pominjem eksperimentalne tehnike sviranja instrumenata (u mnogim progressive bendovima, recimo Tool je imao dosta takvih momenata).
Sve u svemu, nadam se da sada vidite gde sam išao s ovim tekstom. :) Ne postoji presuda niti je moguće reći da je jedan vid superiorniji u odnosu na drugi. Kao low budget početnici, verovatno ćete se najčešće susretati upravo sa MIDI trakama i radom s digitalnim instrumentima, ali to nikako vaš trud neće učiniti manjim. Na kraju krajeva, neki će reći da su midi modifikacije varanje- ne slažem se, jer je bitna ideja. Originalnost, kreativnost i ideja- to su stvari koje su sama srž pesme, i nešto čemu upravo razvoj midi fajlova i digitalnih instrumenata omogućava da dođe do izražaja, čak i uz odsustvo spretnosti. Na kraju krajeva, ideja je ta koja je bitna, maestralno sviranje može biti potpuno prazno i suvišno, ukoliko niste pristupili pesmi s ljubavlju. A, za to, ne morate uvek biti majstor sviranja. Isto tako, ni digitalni instrumenti i midi fajlovi nisu nešto što će jednostavno potpuno zameniti analogne instrumente koji mogu biti izraz posebne vrste eksperimenta i originalnosti i dati poseban lični pečat vašim pesmama. Verujem da su analogna tehnologija audio traka i savremena tehnologija midi sekvenci na digitalnim instrumentima savršeno komplementarni u svojim prednostima i manama i da upravom slobodnim kombinovanjem ovih pristupa dolazite do jednog od bitnih ključeva ka otvaranju vrata nesputane kreativnosti. :)